Požrtvovanost i nesebičnost
Komisija Ministarstva unutrašnjih poslova – za sprovođenje postupka dodjele nagrada i prizanja nagradila je Pljevljaka, vatrogasca Branka Rosića sa 500 evra za zapažene rezultate u radu. Ovo je priznanje za posebne zasluge u razvoju sistema zaštite i spašavanja i iskazanu ličnu požrtvovanost u sprovođenju zaštite i spašavanja stanovništva i materijalnih dobara.
Nagrada je dodijeljena: Rosić Branku, vatrogascu – spasiocu Službe zaštite i spašavanja opštine Pljevlja, za stručnost, požrtvovanost, odgovornost i nesebičnost u izvršavanju svakodnevnih poslova” – stoji u odluci.
Čavić Goran, komandir pljevaljske Službe zaštite i spašavanja, kaže da imaju niz vrijednih i zaslužnih vatrogasaca, a da je priznanje za Rosića potpuno zasluženo.
-Rosića krasi odgovornost, poštenje, on je čovjek koji svoj posao radi onoliko koliko može. Ne mora neko biti “supermen”, ali neka radi predano koliko može i više mu i ne tražimo. Imamo mnogo vrijednih vatrogasaca, ali Rosić je jedan od onih koji se izdvajaju. To se najbolje vidi tokom intervencije, pošto je već mnogo puta nosio vodu do požara i dolazio nazad, iako mu je lice u graškama znoja, on nastavlja dalje. Nije to lako kod udaljenih požara, uz svo gašenje, vodom i alatkama, a pored toga udisanje svih tih dimova nimalo nije bezazleno – ističe Čavić.
Branko Rosić ( 42 ) radi u Službi kao vatrogasac od 2003. godine.
-Naš posao je veoma odgovoran, a u jednu ruku i human, jer se bavimo spasavanjem tuđe imovine i života. Uvijek postoje opasnosti u ovom poslu, vatra kada krene da se razvija mora naročito da se vodi računa o ljudstvu, o ugroženim dobrima, ali sve radimo po pravilima službe uz nadzor nadređenih – kaže Rosić.
On objašnjava da je gašenje požara fizički naporan i zahtjervan posao, naročito kada se radi o nepristupačnim i udaljenim terenima. Potrebno je da vatrogasci budu u formi, a on kaže da su njegove kolege upravo takvi, ljudi u snazi spremni i osposobljeni da priteknu u pomoć. U kolektivu Službe vlada sloga, razumjevanje, nema ispada i svi se razumiju kao jedna porodica, što doprinosi poslu. Vatra i dim su opasnost po zdravlje, ali nikada niko od njegovih kolega nij imao veće zdravstvene probleme u prethodnih desetak godina, sa zadovoljstvom se Branko osvrće na rad Službe.
Branko se sjeća požrtvovanosti svojih kolega kada su 2012. godine gasili požare u Bobovu punih 11 dana, a da se nisu vraćali kući. Tada su, uz trud vatrogasaca, bili veoma prisutni saradnja i odziv mještana na gašenju požara. Stalnu spremnost da se bude u pripravnosti i na raspolaganju razumije i porodica. Branko ima dvoje djece, kćerka je student, a sin gimnazijalac.
Proljeće i ljeto su doba kada vatrogasci imaju najviše posla, često zbog paljenja trave i čišćenja imanja. Najnezgodniji su šumski požari, naročito na nepristupačnim terenima, a velika predostrožnost je potrebna i pri ulasku u zadimljene prostorije i požare u objektima, za šta su na raspolaganju izolacioni aparati.
Vatrogasci moraju po pravilu biti uvijek na raspolaganju komandiru, a zapravo su stalno na raspolaganju i u službi građana u raznim aktivnostima, prilikom prirodnih nepogoda, automobilskih nesreća, obezbjeđenja dešavanja i slično.
Rosiću nagrada znači mnogo, zahvalan je komandiru jer je predložen u kolektivu u kojem, smatra, da mnogi zaslužuju sličnu nagradu.
