U zimskim uslovima kada padnu veliki snjegovi i nameti dostigni i po tri metra u selima naše opštine, bolesnicima i ljudima kojima je potrebna pomoć spas su vatrogasci-spasioci sa motornim sankama. U ovakvim prilikama vatrogasci-spasioci su pripravni u svako doba dana ili noći da pruže pomoć. Od 2008. godine, otkako posjeduju motorne sanke, vatrogasci-spasioci Služba zaštite i spašavanja spasili su mnogo bolesnih ljudi do kojih ekipa Hitne pomoći nije mogla da dopre.
Po riječima Ratka Pejovića, koji u Službi zaštite i spašavanja radi već 13 godina, ove sanke koje koštaju oko 12.000 evra donacija su Direktorata za vanredne situacije.
U početku nam je u radu sa motornim sankama veliku pomoć pružao Vladan Vučković, aktivista Crvenog krsta koji posjeduje neophodne licence. Poziv za ovakve intervencije dobijamo od Hitne službe u slučajevima kada svojim vozilima ne mogu doći do bolesnika, ali i od građana – kazao je Pejović.
Erhad Geljić, vatrogasac u Službi zaštite i spašavanja od 2006. godine, ove godine, za dvadeset dana januara, učestvovao je u pet od sedam intervencija.
– Dajemo sve od sebe, svaki dašak svoje snage da pomognemo bolesniku. Svaka intervencija je teška sama po sebi. Znamo da često dovodimo i svoje živote u opasnost ali ovo je naš posao i trudimo se da pomognemo svima koliko je u našoj moći. Nije lako kada gledamo te ljude kojima je naša pomoć potrebna. Dešava se da su putevi neprohodni, nameti veliki. Takav slučaj smo imali u Zasadi gdje nam je trebalo tri sata da pređemo dio puta od 500 metara na kome su bili nameti skoro tri metra kako bi transportovali pacijenta koji je imao jaku glavobolju. Pacijenta umotamo u ćebe i smjestimo u plastično korito koje vuku motornim sanke – istakao je Geljić i dodao da su ove godine i u Vlaovićima spašavali osamnaestogodišnju djevojku, u Bobovu pacijent je imao srčani udar, u Jugovu polomljen kuk, u Poblaću su transportovali pacijenta koji je bio u komi.
– Najduži put je bio od Bobova do Slatine kada smo motornim sankama 30 km prevezni ljekara kako bi konstatovao smrt. Uvijek smo u komunikaciji sa ljekarima da bi znali kako da postupamo sa pacijentom tokom transporta do vozila njihove službe. Koliko će biti poziva za ovakve vrste intervencija najviše zavisi od visine snijega i koliko su putevi očišćeni. Ove godine do 20. januara imali smo sedam intervencija. Mještani očekuju da čistač dođe do svih kuća i očisti put, ali preduzeće za puteve nije bilo u mogućnosti da očisti sve te puteve zbog velikog snijega koji je stalno padao tokom prve polovine januara – kazao je Geljić. On je objasnio da ponekad ima i poziva koji nisu toliko hitni. Ljudi nekada traže lijekove i hranu da im dopreme.
– Pošto imamo samo jedne sanke ne bi trebalo da nas pozivaju za intervencije koje nisu toliko hitne jer možda je u tom trenutku nekome život u pitanju pa smo potrebniji na tom mjestu – rekao je Geljić.
Pejović je naveo da u Službi zaštite i spašavanja radi 31 vatrogasac raspoređen u četiri smjene.
– Mi smo jedna od najmlađih Službi zaštite i spašavanja u Crnoj Gori po prosjeku godina ali ne zaostajemo po iskustvu. Pripravni smo tokom 24 sata, posla imamo najviše ljeti ali i zimi iako se mnogima tako ne čini. Požari u zimskom periodu znaju da budu opasniji. Ljeti su požari na otvorenom, najčešće gore trava, nisko rastinje, četinarske šume. Ove godine na Badnji dan je izgorela vikendica Jovete Terzića, pored koje je bilo pet pomoćnih objekata koji su spašeni. Intervenisali smo i na požaru koji je bio zahvatio kuću porodice Dragašević. Prošle godine svi pripadnici službe su bili angažovani na gašenju požara na zgradi RTV Pljevlja – naglasio je Pejović.
Pored ovih intervencija vatrogasci su angažovani u saobraćajnim udesima prilikom izvlačenja povrijeđenih, pa njihove intervencije pored fizičke zahtijevaju psihičku spremnost i emocionalnu stabilnost.
Izvor: Pljevaljske novine
