Kada je Bog stvarao Vatrogasca, bio je šesti dan njegovog prekovremenog posla na stvaranju svijeta
Pojavio se Anđeo i rekao mu „Nešto puno petljaš oko ovoga.“ A Bog mu odgovori: “Jesi li pročitao specifikaciju za vatrogasca?“.
Vatrogasac je morao biti sposoban da se satima bori sa vatrom i da se brine za ljude koje normalni, svakodnevni ljudi ne bi niti dotakli.
Istovremeno je morao da potisne u sebi sve okolnosti pod kojima radi. Vatrogasac je morao biti sposoban da djeluje u sekundi, da ska;e na svaki signal opasnosti i da ne razmišlja šta radi s obzirom na opasnost koja njemu samom prijeti.
Morao je da ima odličnu fizičku kondiciju, i to u svako vrijeme. Morao je napuštati napola pojedene obroke te, po mogućnosti, imati šest pari ruku. Anđeo zatrese glavom. „Šest pari ruku, kako je to moguće?“ Bog na to uzvrati: „Ne muči mene tih šest pari ruku, ali ona tri para očiju, to je problem“.
„To je standardni model, bez dodatne opreme?“ – zapita Anđeo. „Da, jedan par očiju mu je za gledanje kroz vatru, kako bi vidio gdje on i njegove kolege vatrogasci mogu dalje udariti po vatri. Drugi par očiju motri kolege i nastoji da ih sačuva od opasnosti.
Treći par očiju smješten sa strane služi da pronađe žrtve kojima treba pomoći i spasiti ih iz požara.“
„Bože, odmori se malo, sutra ćeš dovršiti vatrogasca“ – predloži Anđeo. „Ne mogu“ – reče Bog – „Već imam model koji može muškarca od 130 kilograma sanijeti niz mnoge stepenice iz zapaljene zgrade, a istovremeno može peteročlanu porodicu prehraniti svojom mizernom platom“.
Anđeo obiđe model pred kojim su stajali, razgleda ga i zapita: „A može li misliti?“ „Može“ – reče Bog – „Može ti reći od čega se sastoje stotine vrsta požara. Može kada ga usred noći probudiš izrecitovati procedure pri gašenju te postupke pri spašavanju unesrećenih. I cijelo vrijeme može sačuvati sebe od opasnosti, jer ima fenomenalnu samokontrolu. Može riješiti situaciju punu nevolje i bola, uzeti dijete iz ruke majke kako bi ga spasio i doveo do onih koji će mu dalje pomoći. Spreman je da nikada ne dobije priznanja za svoja djela, osim možda od svojih kolega Vatrogasaca“.
Na kraju, Anđeo pogleda Vatrogaščev model u lice i zaprepašteno ustanovi da su mu obrazi razderani. „Bože tu je greška, nešto se pohabalo“ – reče. „Ne, to su mu ventili“ – objasni Bog. „A čemu služe“? – znatiželjno upita Anđeo. „To mu je od nagomilane tuge za prijateljima koji su umrli.
Od sveg bola i patnje koji su vidjeli. I na kraju, od želje da se brine za živote svojih bližnjih.“ „Izvrsna su stvar ti ventili. Bože – ti si genijalac“ – uskliknu Anđeo. Bog ga tužno pogleda i reče. „To nisam ja tu stavio”.
