Gori Crna Gora. Gori Lovćen, Ćemovsko polje, Luštica, okolina Pljevalja i Nikšića, Bratonožići, … Plamen hara nepristupačnim terenima, guta borovu šumu, suvu travu, uspomene, dvorišta, domove. Vjetar neumorno raspiruje vatru, a nebo nad domovinom crveni se od dima i jada.
Ali tamo gdje mnogi uzmiču – stoje oni. Vatrogasci.
Umorni, iscrpljeni, garavi do kože, ali nepokolebljivi. Ljudi koji danima, bez sna, bez odmora, sa crijevom u rukama i srcem jačim od plamena – čuvaju ono što nam je svima zajedničko: život, kuće, šume, sjećanja.
Lovćen je odbranjen. Cetinjski vatrogasci su ga štitili kao da brane srce Crne Gore. Na Ćemovskom polju, kraj Zetatransa, kod Luštice, u brdima između Pljevalja i granice sa Srbijom – gori sve, ali ne gori nada jer naši heroji ne odstupaju.
I zato – vrijeme je da ih pogledamo kao stubove društva, a ne samo kao one koji se pojave kad zatreba. Vrijeme je da im damo više: veće plate, bolje uslove rada, poštovanje, zakonsku zaštitu. Da ih učimo djeci u školama kao primjere hrabrosti i požrtvovanosti. Jer oni to jesu.
Klimatske promjene su tu – bez milosti. Ljetnji dani postaju žešći, vjetrovi jači, a šume suve kao barut. Biće još požara. I opet će prvi na liniji biti oni. Zato im moramo biti druga linija – kao društvo koje brine.
Crna Gora u plamenu – ali i Crna Gora koja se ne predaje. Zahvaljujući njima. Našim vatrogascima. Našim herojima.
Hvala vam.
Izvor: BIZNISCG.ME
