Početak avgusta donio je Pljevljacima još jednu epizodu ekološkog bezobrazluka koji ovaj grad trpi decenijama. Nekadašnja deponija piljevine i drvnog otpada Šumsko-industrijskog kombinata „Velimir Jakić“ u naselju Radosavac ponovo gori, a gust dim se danima i noćima širi prema naseljenim djelovima grada.
U unutrašnjosti ove nesanirane deponije nalazi se više od stotinu mjesta iz kojih neprekidno kulja dim. Deponija je odavno van funkcije, ali nikada nije adekvatno sanirana, obezbijeđena niti ograđena. Umjesto da bude uklonjen višedecenijski ekološki problem, on je ostavljen da tinja i čeka novu temperaturu, novi požar i novu dozu dima koju će Pljevljaci danima udisati.
I sada, kada deponija ponovo gori, postavlja se potpuno jednostavno pitanje: đe su nadležni? Đe su inspekcije, prvenstveno Ekološka inspekcija? Đe je Agencija za zaštitu životne sredine? Đe je Direktorat za inspekcijski nadzor Ministarstva ekologije, održivog razvoja i razvoja sjevera? Đe su ljudi iz drugih Ministarstava i Vlada Crne Gore? Đe su poslanici koji bi trebalo da predstavljaju građane Pljevalja i da štite njihov interes? Đe ste, gospodo, dok se građani ovog grada guše u dimu? Da li je to taj razvoj o kojem nam govorite? Da li je to taj napredak kojim se neumorno hvalite?
Danas je gost u Pljevljima Premijer Spajić sa saradnicima, pa vas pitamo gospodo, da li ćete kada dočekate Premijera, istog upoznati sa problemom koji ima grad i opasnostima kojima su građani danima izloženi? Pljevlja više ne mogu biti poligon na kojem će se demonstrirati koliko dugo institucije mogu da ignorišu očigledan i opasan problem, a građani testirati na izdržljivost.
Sa jedne strane građane guši prašina sa kopa Rudnika uglja, a sa druge strane ih davi dim sa zapaljene deponije drvnog otpada, koja gori više od dvadeset dana. Dim i prašina postali su svakodnevni pejzaž Pljevalja, a ćutanje institucija postalo je njihova najupornija navika.
Da li je to taj razvoj o kojem nam govorite? Da li je to taj napredak kojim se hvalite? Da li je „razvoj sjevera“ situacija u kojoj građani Pljevalja ne mogu normalno da otvore prozor, izađu iz kuće ili udahnu vazduh bez bojazni šta će udahnuti? Ako jeste, onda građani imaju pravo da pitaju: kakav je to razvoj i za koga je namijenjen?
Ekološko društvo „Breznica“ godinama upozorava na problem deponije pilotine u Radosavcu. Godinama se ukazuje na potrebu njene sanacije i trajnog uklanjanja opasnosti. Godinama se govori o tome da je nakon privatizacije ŠIK-a „Velimir Jakić“ ostalo nejasno ko je bio dužan da deponiju sanira i njen sadržaj ukloni na bezbjednu lokaciju. Ne znamo pouzdano ni ko je stvarni vlasnik ove deponije, kao ni ko je vlasnik zemljišta na kome se ona nalazi. Znamo jedino da „Vektra Jakić” u stečaju, vrši prodaju materijala sa deponije i to papreno naplaćuje.
Za institucije, očigledno, nije dovoljno to što problem traje godinama.Nije dovoljno ni to što sada gori. Nije dovoljno ni to što dim kulja iz više od stotinu otvora. Nije dovoljno ni to što se deponija nalazi u blizini građana. Nije dovoljno ni to što oko nje ne postoji ni odgovarajuća zaštitna ograda.
Koliko još treba da traje požar da bi se neko iz državne uprave sjetio da postoji? Koliko još dima građani treba da udahnu prije nego što inspekcija izađe na teren? Koliko još puta deponija mora da se samozapali da bi država shvatila da ovo nije incident, već hronični ekološki problem koji zahtijeva hitnu i trajnu sanaciju?
Pozivamo nadležna ministarstva, inspekcije, Agenciju za zaštitu prirode i životne sredine i sve druge nadležne državne organe da konačno izađu iz kancelarija i počnu da rade ono za šta su plaćeni. Tražimo da se građanima i javnosti jasno saopšti šta je svaka nadležna institucija preduzela iz svoje nadležnosti povodom požara na deponiji u Radosavcu, kada je obaviještena, ko je izašao na teren, koje mjere su naložene, ko je odgovoran za njihovo sprovođenje i kada će problem biti trajno riješen.
Ne prihvatamo više opšta saopštenja, prebacivanje odgovornosti i priču o tome da se „radi na rješavanju problema“. Građani Pljevalja sada vide šta se radi,vide dim, udišu dim, udišu prašinu i plaćaju cijenu tuđeg nerada.
Zato posebno pozivamo Ekološku inspekciju i Direktorat za inspekcijski nadzor Ministarstva ekologije, održivog razvoja i razvoja sjevera da javno odgovore: je li ovo taj razvoj sjevera o kojem, stalno i neumorno pričate i je li ovo taj napredak koji predstavljate građanima kao rezultat svog rada? Prestanite da Pljevljanima objašnjavate razvoj kroz statistiku, projekte i saopštenja dok građani istovremeno žive u dimu i prašini.
Pozivamo i Agenciju za zaštitu prirode i životne sredine da objasni šta je preduzela i koje je mjere zahtijevala od odgovornih.
Pozivamo Vladu Crne Gore da konačno pokaže da Pljevlja nijesu samo mjesto iz kojeg treba uzimati ugalj, energiju i druge resurse, a građanima ostavljati zagađenje i neriješene ekološke probleme. I pozivamo poslanike iz Pljevalja i sve one koji se zaklinju u zaštitu interesa građana da konačno kažu đe su. Đe ste kada se Pljevljaci guše? Đe ste kada se danima širi dim? Đe ste kada se sa kopa diže prašina? Đe ste kada građani traže reakciju države?
Lako je pojaviti se pred kamerama kada treba govoriti o razvoju, investicijama i političkim uspjesima. Mnogo je teže stati pred građane kada treba objasniti zašto im država dozvoljava da godinama žive sa problemima koji su odavno morali biti riješeni.
Pljevlja nijesu ničija deponija. Pljevlja nijesu ničija eksperimentalna zona. Građani Pljevalja nijesu građani drugog reda.
Danima unazad svi odbijaju da reaguju, Služba zaštite i spašavanja, kaže da je nemoćna da sama ugasi požar na deponiji, Direktorat za vanredne situacije tvrdi da helikopterska i vazduhoplovna jedinica ne mogu gasiti požar na deponiji vodom i da to treba da gasi Opština i lokalna preduzeća. Iz „Vektre Jakić” koja se ponaša kao vlasnik i prodaje materijal sa deponije kaže da oni nisu obavezni da gase „svoju” deponiju već da to mora da radi Služba zaštite i spašavanja.
Zahtijevamo hitnu reakciju nadležnih organa, izlazak inspekcija na teren, preduzimanje svih mjera iz njihove nadležnosti i hitno gašenje požara, odnosno preduzimanje mjera kojima će se uticaj dima i zagađenja na stanovništvo svesti na najmanju moguću mjeru.
Gašenje požara nije dovoljno, potrebno je konačno sanirati deponiju, ukloniti opasnost koju predstavlja i utvrditi ko je bio i ko je danas odgovoran za njeno održavanje i sanaciju. Neko mora odgovarati za činjenicu da se jedan ovakav ekološki problem decenijama ostavlja neriješen.
Nećemo prihvatiti da se odgovornost izgubi u beskonačnom prebacivanju nadležnosti između ministarstava, inspekcija, Agencije, lokalne samouprave, stečajne uprave i privatnih subjekata. Građanina ne zanima čija je nadležnost, njega zanima da može da diše.
Ako je država sposobna da kontroliše građane, preduzetnike i privredu, onda mora biti sposobna da kontroliše i sprovođenje sopstvenih zakona i propisa kada je ugrožena životna sredina. Ako je sposobna da govori o evropskim standardima, onda mora biti sposobna da ih primijeni u Pljevljima. Ako govori o održivom razvoju, onda mora pokazati šta održivi razvoj znači u gradu u kojem građani istovremeno udišu dim zapaljene deponije i prašinu sa rudarskih kopova.
Dosta je ćutanja. Dosta je izgovora. Dosta je prebacivanja odgovornosti.
Pljevljani traže vazduh, a ne obećanja.Traže reakciju, a ne saopštenja. Traže odgovornost, a ne opravdanja. I zato još jednom javno pitamo Vladu Crne Gore, nadležna ministarstva, Agenciju za zaštitu prirode i životne sredine, inspekcijske organe i poslanike koji predstavljaju građane Pljevalja: Đe ste danas, dok se građani Pljevalja, njihovi gosti i turisti guše u dimu i prašini?
Jer ako ni sada ne reagujete, kada je problem pred očima svih građana, onda je krajnje vrijeme da nam objasnite šta je, zapravo, taj „razvoj sjevera“ o kojem toliko govorite i zašto se on u Pljevljima osjeća kao dim, prašina i potpuno institucionalno ignosrisanje i ćutanje.
Mirjana Ristić,
Koordinator istraživačkih programa, Regionalni Arhus Centar
